Tvornica sapuna Levi & Bianchi

Adresa: Vodovodna 30
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1890.
Namjena: industrijska

Tvornica sapuna Levi & Bianchi s radom započinje u drugoj polovici 19. stoljeća. Pogon je izgrađen na građevinskom terenu Bruni, a jedan od objekata kompleksa sačuvan je do danas i nalazi se u Vodovodnoj ulici na broju 39. Tvornica je djelovala nekoliko desetljeća pa nije čudno što je imala više faza izgradnje, od 80-ih godina 19. stoljeća do čak 1938. kada su napravljene posljednje preinake. Riječ je o cijelom kompleksu smještenom na samome kraju Vodovodne ulice, na platou podno stijena Kalvarijskog brijega pa sve do cestovnog prolaza, nekadašnje Vie dei Molini, uza samu Rječinu. Najstariji nacrti, pohranjeni u Državnom arhivu u Rijeci, datiraju iz veljače 1899., a potpisao ih je arhitekt Franjo Šikić.

Dogradnja tvornice nastavlja se 1905. kada se gradi građevina u kojoj je bio smješten parni kotao. Za ovaj je projekt bio angažiran arhitekt Giovanni Rubinich. U arhivskim izvorima nije istaknuta lokacija građevine pa se postavlja pitanje je li Rubinichev projekt ikada bio realiziran. Velik zahvat na tvornici izveden je 20-ih godina 20. stoljeća kada tvornica, tada u vlasništvu Silvija Silvianija, dobiva prepoznatljiv naziv Fabbrica Fiumana di Saponi, Glicerina, Soda cristallizzata e prodotti Grassi. Građevinski radovi na izgradnji novoga krila izvedeni su prema projektu Lugija Luppisa.

Tvornički kompleks Levi & Bianchi sastojao se od niza industrijskih i stambenih građevina. Do danas je ostalo sačuvano vrlo malo nekadašnjeg postrojenja. U najprepoznatljivijem, ali i vrlo derutnom dijelu kompleksa danas djeluje Ljevaonica metala Ardens d.o.o. Riječ je o zaštićenom spomeniku kulture koji je u službenim bilješkama Konzervatorskog odjela u Rijeci okarakteriziran kao građevina u vrlo lošem stanju. To je longitudinalna jednokatnica prepoznatljivih historicističkih elemenata. Pretpostavlja se da su na toj poziciji izvorno postojale dvije građevine koje su tek naknadno međusobno spojene. Takvu je pretpostavku moguće iščitati iz oblikovanja samog pročelja zgrada koje gledaju na Vodovodnu ulicu. Jasno je vidljiv dekor starijeg dijela zgrade, koji je raščlanjen nizom velikih prozorskih otvora s ciglastim polukružnim zabatom i naglašenim centralnim zaglavnim kamenom. Dinamika tog dijela pročelja postiže se ciglenim pilastrima smještenima između prozora, što daje vertikalnu dimenziju niskoj jednokatnici. Vjerojatno je to najstariji dio kompleksa koji je 1899. projektirao Franjo Šikić. Drugi dio pročelja projektiran je naknadno, 1925. godine, prema planu inženjera Luigija Luppisa. Prema sačuvanim nacrtima, ova je građevina trebala biti reprezentativna dvokatnica s prizemljem. Budući da se danas na tom mjestu nalazi samo prizemnica, vjerojatno projekt nikad nije bio potpuno realiziran ili su dva gornja kata bila izgrađena, ali naknadno uklonjena. Sigurno je, a što se iz samih nacrta može zaključiti, da je ovaj dio zgrade bio zamišljen kao arhitektonski nastavak već postojećeg dijela tvornice. To se očituje i u samoj dekoraciji pročelja koja je u novijem dijelu jednostavnija, ali stilski usklađena s postojećim Šikićevim historicističkim elementima.          

Valorizacija:

Zgrada nekadašnje Tvornice sapuna do danas je sačuvana u vrlo lošem stanju. U njoj je smještena ljevaonica metala. Od strane konzervatora je zaštićena.  

Bibliografija:

DARI, JU 51, kutija 113.

Dubrović, Ervin, Počeci uspona, u: Riječki torpedo-prvi na svijetu, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2010.

Hraba, Nina; Lubina, Melita; Oštrić, Dolores; Sabalić, Damir; Turato, Lada; Vodopivec, Ivor; Zrnčić, Anamarija, Konzervatorski elaborat za područje Vodovodne ulice u Rijeci, broj elaborata 1952, Konzervatorski odjel u Rijeci, 2009., inventarni broj 17.